Duboko u utrobi šume, gdje vjetar šapuće kroz krošnje i tlo diše kroz korijenje drevnih stabala, pojavljuje se on. Nije biće od mesa i krvi, već od metala i dima. Njegova prisutnost nije prirodna. Njegov dodir nije blag. Ovo nije čuvar šume – ovo je njen razarač.
S lancima stegnutim oko guma, poput željeznih kandži, grabi kroz blato, trga tlo i ostavlja rane koje priroda neće tako lako zacijeliti. Svaki njegov korak je udarac. Svaka vožnja znači manje života u zemlji koju drobi. On ne zastaje. Ne osjeća. Ne mari.
Njegov motor reži poput zvijeri gladne krvi, ali ovo nije lov instinkta – ovo je pustošenje bez duše. Stabla koja su desetljećima rasla, pružala hlad i dom, sada padaju pod njegovim surovim rukama. Šuma vrišti u tišini dok pod njegovim pritiskom nestaje ono što je priroda gradila stoljećima.
Ovo nije vozilo. Ovo je rana. Ovo nije stroj. Ovo je grabežljivac bez srca. Ovo je šumsko čudovište – čelik koji guta život.
Add comment
Comments