Nema veće pobjede od one kad okupiš pedesetak malih pustolova iz cijele PGŽ, izvučeš ih iz zatvorenih, beživotnih prostora zagušenih tehnologijom i zajedno s njima zakoračiš u stvarnost koju mnogi ignoriraju – stvarnost beskućništva grada Rijeke. I upravo to se dogodilo. Bez filtera, bez fige u džepu, bez ružičastih naočala.
Izašli smo na teren, oči u oči s pričama koje slamaju i grade, s ljudima čiji su životi drugačiji, ali ne manje vrijedni. Teta Dragica i simpatični Ante nisu bili priče iz novina – bili su stvarni. Pokazali su nam svoje domove, podijelili s nama težinu svakodnevnice i snagu koju nose unatoč svemu. Bilo je jezivo. Bilo je surovo. Ali bilo je potrebno. Potrebno njima, da znaju da nisu nevidljivi. Potrebno nama, da shvatimo koliko je dom više od četiri zida – da je dom toplina, zajedništvo i ljubav.
Mi nismo jedni u nizu. Nismo dosadnjakovići. Mi smo pustolovi. Oni koji ne zatvaraju oči pred stvarnošću, već je oblikuju. Oni koji ne prate put, već ga stvaraju. Odlučili smo mijenjati svijest i svijet oko sebe, korak po korak, avanturu po avanturu.
Ovo nije samo avantura. Ovo je pomicanje granica. Spajanje urbanog i divljeg, prirode i humanosti, igre i stvarnosti. A tek smo krenuli.
Hvala igraonici Lollipop na suradnji i prijateljstvu!
Add comment
Comments