U pustolovnu ekipu priključio se i Goran. Dobar lik koji će se ponekad pojavljivati u našim avanturama. Šume naše PGŽ njegov su dom. Pričati će nam o dišpetima i koji su najbolji, kako urlikati kao životinja, u kojem se selu i u kojem se vrtu nalaze najsočnije trešnje a da nona Marija ne primjeti. Vrlo dobro se kuži u viceve, strašne priče i legende, zna gotovo svako šuplje stablo i u kojem se najbolje spava. Dobar je u dijeljenju savjeta a jedan sam posebno zapamtio. Namjenio ga je jednom mladom ocu kojemu je B početno slovo imena i ide ovako: “Frajeru! Da ti koji svakodnevno manijakalno trčiš za obavezama jer kao ništa drugo na svijetu ne postoji. Spusti se na zemlju, tu dolje, malo niže gdje ja sjedim svaki dan. Uzmi je u šaku, pomiriši, namaži se njome. Bez srama oslobodi to pustolovno dijete u sebi koje je zaboravilo biti dijete. Nećeš vjerovati što ćeš ti se početi događati. Fantazija samo takva, vjeruj mi.”
Add comment
Comments